11.03.2006., subota
USPOMENA
 Dosta postova koje čitam govore o nesretnim ljubavima. Za razliku od njih ja sam sretan u ljubavi. Al kako sam nekad i ja bio ostavljen pokušao sam ući u sve te misli i napisati ovu pjesmu. Zato ovu pjesmu posvećivam onima koji su nesretnu u ljubavi. Volim vas Bez tebe ja sam samo čovjek bez imena, želio bih otić, al srce dalje neće, bolesno od tuge, po staru ljubav kreće, al kako zapaliti vatru bez kremena. Sve je postalo nekako sivo i tužno, gdje li je ona iznad nas prekrasna duga, je li se sakrila pa nam se ruga, vidi li da je nebo bez nje sada ružno. Voliš li me draga moja još barem malo il je to samo neka moja iluzija o jednom carstvu što je nekad davno cvalo. Ništa mi u životu više nije važno, ostati će bol i uspomena na tebe što volio sam tako iskreno i snažno. |
07.03.2006., utorak
SAN
 Ponekad se bojim da živim u nekom snu i strah me jutri otvoriti teške oči, jer bojim se da će sve nestati i proći, a ja ću opet biti na početku i dnu. Treba mi sange da pogledam svjetlo života, vidim da nije san, nego stvarnost života, osmjehnem se na zvukove ptičijih nota, pa poljubim ljubav, što samo meni dana. I ne sluteć borbu, što misli moje kroje ti spokojno uživaš ljepote svoga sna, usne ti nježno i tiho šapuću moje: probudi se draga, uljepšaj mi ovaj dan, vatreni poljubac za dobro jutro mi daj, da budem siguran, kako ovo nije san. IMAO SAM ŽIVOTNI SAN KOJI SAM OSTVARIO, A SAD SE PONEKAD BOJIM DA ŽIVIM U SNU. Pošto je i meni blog uzeo danak neke pjesme koje su nestale možete vidjeti ovdje dok ih ne vratim, ako ih uspijem vratiti Arhiva |
18.02.2006., subota
PROSJAK
 Ulicom hladnom i kišama okupanom, pokraj redova drveća od zime pustog, prolazi sjena sporim i tromim korakom, čovjeka pokislog, što život slomi mladog. Lice i oči skriveni mu od pogleda, ne želeć` da itko vidi kako ga boli i da je njegovo srce komadić leda, što tiho za samo malo ljubavi moli. Prema skorom karaju, on je sada krenuo, polako bez želje i volje za životom, kao poljski cvijet, bez vode uvenuo. Suze ispunile lice ko` kapi kiše, a žalost mu obuzela prosjačku dušu, jer zna vratiti se neće nikada više. |
15.02.2006., srijeda
BOL
|
Bezobzirno mi dušu probola oštra bol, kada ugledao sam sina svoga tada, kao da mi netko na ranu stavio sol, zaplakao sam od teške tuge i jada. Suze su potekle kao brza rijeka, niz tužne obraze, moje i moga sina, sliku tu na srcu nosit ću dovijeka, bolničkog kreveta i suza moga sina. Sve će bit u redu, utjeha mi je mala, kad vidim te oči, kako žalosno zrače, a do jučer iz njih, dječija sreća cvala. Moram biti kamen, stvarno moram biti jak, sada ne smijem pognuti glavu životu, jer životni put nikada nije bio lak. |
05.02.2006., nedjelja
KRIVNJA
|
Noćas sam draga opet mislio na tebe, iako sam svjestan da na to nemam pravo, ali jednostavno ne mogu protiv sebe i krivnje što lomi moje srce krvavo. Svijet mi bio šaren, a ti savršena i sve smo imali, našu ljubav i sreću, a sad je to priča prošla i završena, koju do kraja života prežaliti neću. Nevjera je teški kamen što dušu gnječi kao da nikad neće otići i pasti, a rekli su da vrijeme rane liječi. Al nadam se da ti se život odužio, dao nekoga s kim ćeš podijeliti sreću, a mene zaboravi, nisam te zaslužio. |
01.02.2006., srijeda
POZDRAV PRIJATELJU
|
Odlazim ti prijatelju dragi moj tamo daleko gdje sunce vječno sja i sreća moje lice obasipa, gdje nestaju sjećanja o ženi toj. Odlazim ti prijatelju moj dragi, jer srce sada snage nema više, ono bez nje je svakim danom tiše, bez usana i tih očiju blagi. Odlazim ni pozdravio te nisam, ali ni ti mi nemožeš pomoći, kad zaljubih se u ženu te noći, što prvi i zadnji put vidio sam. Oprosti mi prijatelju sada na kraju, što nisam mogao izdržćati više, al duša mi napokon sretna diše ovdje u ovom mom malenom raju. |
30.01.2006., ponedjeljak
ODLAZAK
|
Zapuhat će vjetar sa maloga brda, Bog i njegov jedini sin će da mi sude, pokrit će me zemlja okrutna i tvrda, onoga dana kada me više ne bude. U majku zemlju me položite polako bez milih suza i neizrecive boli i neka vam srce bude kameno i jako, srce koje zbog tuge hoće da izgori. Pustite zvona da mene tiho isprate na putovanje zvjezdama obasjano u mjesto gdje se umiruće duše jate. Nastavite živjeti, jer život je rijeka, što blistav početak i tužni kraj ima, koji negdje u prikrajku svakoga čeka. |
28.01.2006., subota
NESRETNA LJUBAV
|
Tužno lice mladog čovjeka, srce mu slomljeno, patit će dovijeka, jer ludo je volio. Ljubav slomi njega i tuga izbrisa se, dosta mu bi svega, ode i ne vrati se. Ni spomena o njem više, kao da ga nikad nije bilo, a samo je voljeti htio. Sada njega nema više. Danas je godišnjica jednom mom prijatelju. Iako su ga neki zaboravili, ima nas koji nismo. Volimo te i vidimo se tamo gdje god jesi kad dođe naše vrijeme |
24.01.2006., utorak
VJENČANJE
 Prijatelji moji povedoše me na put, do mirnog srca tvog i doma majčinoga, drhtao sam kao na vjetru tanki prut, kad vidio sam labuda svog jedinoga. Od sreće si blistala vilo u bijelom, lice ti bilo kao umjetnička slika, osjetih vatru u tijelu svom cijelom, opčinjen ljepotom tvoga čarobnog lika. U Božjoj kući pred Boga smo stali i kao goluba dva spojena u jedno s rukama na križu vjernost obećali. Bio sam od ljubavi opijen čovjek kad poljubio sam strastveno dragu svoju, znajući napokon je moja zauvijek. |
22.01.2006., nedjelja
TEBI
 Moja ljubav je dugačka cesta bez kraja, po kojoj hodam čvrsto držeć tvoju ruku, jer si moj pravi i istinski put do raja, kao vaporu ulazak u mirnu luku. Bez tebe život bi bio grobna tišina, goli kamen u vrleti planinskog krša, vodenica bez potoka i starog mlina i trun prašine što izgubljeno leprša. Kao ledena voda ti miživot značiš i sve teške trenutke što život ih daje, najdraža moja ti ih pojavom liječiš. Rekao sam ti jednom i opet ću ti reći, da te beskrajno volim kao prvog dana, i da si ti duhovna hrana mojoj sreći |
| < | ožujak, 2006 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Na ovom blogu ću pisati svoje pjesmeKako je lijepo biti čovijek
mirne duše i srca čista,
kad život ne pritišće grijeh,
a lice kao sunce blista
Volim ih čitati:
Dunja mirisna
Kamelija
Erin
Katy
Omcho
Lajla
(ne)zaljubljena
hera
elena
život mi oduzmi
tajanstvena
crnaa
mica maca
cube
sunce
amy
sanjalica ljubavi
ninči
a gdje je ljubav
katya
gabi
Blog
Pišite mi na
pjesnik28@net.hr
FRANCESCO PETRARCA
XI
Nosite, gospe tu koprenu krasnu
na suncu i u sjeni,
otkad žudnju vidjeste u meni
s koje mi svako ino htijenje zgasnu.
Dok slatke misli u sebi sam krio,
što željama su slomile mi pamet
lice već viđoh samilošću sjati;
al kad vas Amor upozori na me,
kose je plave veo obavio,
a nesta pogled koji ljubav prati,
što vrh sveg od vas žuđah sad mi krati
taj veo tako kleti,
što, na smrt moju, i zimi i ljeti
očiju divnih krije svjetlost jasnu.
XXXI
Ta blaga duša što putovat treba
u drugi život, prije hore zvana,
bude li tamo dužna čast joj davna,
u najdičnijem bit će dijelu neba.
Između Marsa stane li i treće
svjetlosti, sunce pasti će u sjenu,
jer da bi mogla gledat lijepost njenu,
blažene duše njoj hrlit sve će.
Pod četvrtim li svodom bude stala,
tri ostale će manje lijepe biti,
a samo njoj će pripast čast i hvala;
u petom krugu neće boraviti;
znam, bude li se dalje uspinjala,
Jupitera sjaj će i svih zvijezda skriti.
XXXII
Kako se bliže moji zadnji časi,
a život ljudski redom kratko traje,
vidim da vrijeme ni hipa ne staje
i lažna nada pomalo se gasi.
Mislima velim: o ljubavi niti
zborit ne smijemo, jer u svakom trenu
snijeg kao novi nestaju i venu
snage nam tijela; mirni ćrmo biti;
s njim će sve nade prestati da žive,
s kojih smo bili u zabludi dugo,
sve što veseli, boli, srdi, plaši:
te ćemo spoznat da često i drugog
privlače stvari lažljive i krive;
uzalud da su uzdisaji naši.
PABLO NERUDA
KAD UMREM
Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
želim svjetlo i žito tvojih ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne njihova svježina,
da osjetim nježnost što izmjeni moju sudbinu.
Hoću da živiš dok te uspavan čekam
hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar,
da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli
i da nastaviš hodati pjeskom kojim smo hodali.
Hoću da ono što volim nastavi živjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega
zato cvjetaj i dalje rascvjetano,
da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje
da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog momu pjevanju.